Kako je nastao Mali Princ s Invalidnošću?

Bilo je nešto u toj kombinaciji. Petak, poslijepodne, kiša, danja svjetlost na izmaku i nekoliko upaljenih sobnih lampi u crvenoj sobi u PsihoPLANET-u. Egzistencijalna hladnoća vanjskog i toplina unutrašnjeg. Javila mi je da će kasniti 15-ak minuta zbog kolapsa u prometu izazvanog kišom. Obično ovakve trenutke objeručke prihvatim za kratko pisanje. Nije mi se pisalo. Kindle, neka od knjiga koje nosim sa sobom? Nije mi se niti čitalo. Ostala mi je još jedna terapija s njom za kraj radnog tjedna. Osjećaj vikenda počeo se probijatiizmeđu redova mojih misli. Ustao sam i iz crvene sobe laganim korakom prošetao do bijele. Bez nekog posebnog razloga. Nije bilo nikoga u prostoru osim mene pa sam iskoristio priliku. Došao sam do police u bijeloj sobi i nakon pregledavanja knjiga nesvjesno otvorio jednu od ladica koja mi se našla pri ruci. Kada imaš policu s mnoštvom otvorenih rupa i one dvije zatvorene ladicama, što će čovjek učiniti nego usmjeriti pažnju na ono nevidljivo.

Ideja se razvila i prije nego sam do kraja otvorio ladicu, u prvoj sekundi vizualnog kontakta. Unutra se nalazila potrgana figurica Malog Princa. Pukla mu je noga s postolja pa ju je Damir spremio u ladicu, odvojivši je od nekoliko stotina drugih figurica koje koristimo u terapijskom radu s djecom i odraslima.

Moja nesvjesna igra započela je s novom, brzopotezno-spontanom varijacijom na njegovo ime: Mali Princ s Invalidnošću.

Hm. Sviđa mi se potencijal. Možda bi mogao, da, baš bih se mogao poigrati s njim. Mogao bih ga fotkati i svakoj fotki dodati komentar. Obožavam tu vrstu aktivnosti prepuštanja spontanoj kreaciji svog nesvjesnog kroz igru. Kroz opušteno nemoranje. Kroz kruzanje po tankoj granici trenutka, širom otvorenih percepcija za ideju.

A ideje su nastajale u lako i bez puno truda, kako za fotku, tako i za popratni tekst koji bi pojačao dojam fotke. U sljedećih 10-ak minuta nastalo je prvih 20-ak fotki s tekstom. Preplavilo me uzbuđenje. Sviđa mi se ovo. Jako.

Mali Princ s Invalidnošću, ili skraćeno MPsI. Ima tu nečega. Definitivno ima. Svidjela mi se ideja marketinškog potencijala koji sa sobom vuče prepoznatljivi lik koji nas je nadahnjivao tijekom odrastanja. Svi će vidjeti Malog Princa, iako ću se ja baviti Malim Princom s Invalidnošću, koji će predstavljati nas, smrtnike.

U sljedećih nekoliko mjeseci objavit ću na Facebook stranici „Gestalt-terapijski Susreti by Pavle Perković“ 179 fotki.

Neke od njih jako volim. Odlučio sam ovdje izvući 30-ak najdražih.

Malom Princu s Invalidnošću empatija teško pada.

Mali Princ s Invalidnošću ima osjećaj da se gubi kraj toliko kreativnog potencijala.

MPsI se osjeća zapleteno u mrežu tuđih očekivanja.

MPsI osvještava rešetke koje je postavio unutar svojih osobnih granica.

MPsI na terapiji, sekundu prije nego ga potopi val godinama potiskivane tuge.

MPsI igra psihološku igru "Da nije bilo tebe..."

MPsI se pita je li muškarac jer plače.

MPsI teško podnosi rođendan.

MPsI je sanjao potres.

MPsI se osjeća cijenjeno poput učiteljice u hrvatskoj školi.

MPsI čita Novakovu "Črnu mati zemlu"

MPsI se pita je li on šef recepcije svoje percepcije.

MPsI spašava živote.

MPsI previše analizira.

MPsI se osjeća nezrelo kada je u pitanju preuzimanje odgovornosti za svoje potrebe.

MPsI se ne snalazi u svijetu odraslih.

Jedina duhovnost koju MPsI priznaje je ona koja potiče proces žalovanja

nakon otpuštanja naših najdubljih iluzija i snova.

MPsI se u društvu igra s ego kockicama. Ima osjećaj da se drugima

ne sviđa ova igra kao njemu.

MPsI se boji voljeti.

MPsI-ju je jako važno što će drugi reći.

MPsI ne pokušava uhvatiti vodu tekućicu u bocu od Jane s citatom Brune Šimleše na njoj.

MPsI je otac koji je tijelom tu, a duhom tko zna gdje.

MPsI, umoran od svoje egzistencijalne ranjivosti, baca fore.

Malu Princezu s Invalidnošću društvo je optužilo

da si je sama kriva za silovanje.

MPsI otkriva lokalnoj sceni potencijal za fašizam.

MPsI-ju strašno ide na živce aleluja pod kojom je tijelo mrtvo, kruto

i ne zna plesati. Poput njegovog.

Da. Ponekad boli.

- Isuse Kriste, što ti se dogodilo?!?

- Ma ne pitaj ništa. Pukao sam.

MPsI je kind of blueberries.

"Pahuljice padajte, meke i guste"

Nije li fascinantno da naša nesvjesna, mentalna mašina svako iskustvo provlači kroz filter ugode (kojoj teži) i neugode (od koje bježi)?!

MPsI osjeća da ga Mali Princ ne razumije.

Svi smo mi MPsI.