Što uopće znače sve te teške riječi? Pavle. Perković. 41 godina. Psihoterapija. Gestalt.

 

Ništa.

 

Kraći ili duži životopisi su tu da stvore predrasudu, jaču ili slabiju. Da te ljudi lakše kategoriziraju, svrstaju, definiraju, shvate u svom svijetu.

​

A većina i dalje ipak zaboravlja da su ovo samo riječi. A da su riječi zapisane na papiru neminovno svojevrsna manipulacija stvarnosti. Vremenski odmak stvara nemogućnost približavanja. Trenutak nastanka teksta nemoguće je poistovjetiti s trenutkom čitanja istog. Nema boje, mirisa, okusa, topline… nema trenutka u kojemu je nastao.

​

Ostaje samo jeka. Jeka koja im želju da zakači slučajnog prolaznika na nekoj drugoj strani daljine, dok se žuri kroz svoj život, vjerujući da je tako jedino moguće živjeti u današnjem svijetu.

 

Želim da moja jeka isprovocira, potakne, zasmeta, zgadi. Da izazove reakciju,

 

da probudi.

 

Da se razumijemo, ne kažem da ja znam kako se to radi. Samo se igram, istražujem, učim.

 

Ništa mi više nije niti potrebno.