jazz

A kao atonalno oslobađanje konvencionalnog zatvora melodijske ugode.

B kao bas i bubanj, ritam sekcija koja u pozadini drži jazz svemir na okupu.

C kao carevo novo ruho ega koje muzičar tijekom koncerta mora skinuti da bi jazz uopće bio moguć.

D kao dubina moga mraka do koje može zaroniti jazz melodija.

E kao emocionalno prepuštanje prisutnosti slušanjem.

F kao fućka mi se za sva sranja svijeta kada sam cijelim bićem unutra.

G kao gestalt terapija, za mene jedan od izričaja umjetnosti improvizacije i odnosa.

H kao hrabrost jazzera da griješe i da na tim greškama stvaraju svoju umjetnost trenutka.

I kao inicijacija onog davnog četvrtka kada sam iz prvog reda malog Lisinskog slušao Rona Cartera.

J kao jazz između mene i druge osobe kada pokušam objasniti strast koju osjetim uživo na jazz koncertima.

K kao Koln koncert, kojim je Keith Jarrett odsvirao moju emocionalnu autobiografiju.

L kao lijek za mindfucking brigu.

M kao moja muzička nepismenost pa slušam bićem, a ne teorijom i pravilima.

N kao nepodnošljiva lakoća nemoranja.

O kao ovdje i sada.

P kao povjerenje među muzičarima kojim stvaraju odnosnu, zvučnu skulpturu ljubavi.

R kao riječi koje mi u jazzu samo smetaju jer nameću tematski diktat doživljaju.

S kao saksofon kojim Coltrane u 125. sekundi Milesove skladbe „Flamenco Sketches“ svira emociju svemira.

T kao tantrički orgazmi užitka kada me prebaci usred koncerta pa poslije biram što duži, pješački put do doma da utjelesnim euforiju.

U kao uronuće u val muzike na početku koncerta, koji, ako propustim, bolje da nisam ni došao.

V kao Vijay Iyer, čovjek s doktoratom iz matematike i titulom jazz genija, koji zrači autentičnom poniznošću i otvorenošću za misterij trenutka.

Z kao zen buddhizam, još jedan oblik jazza.