Greška u koracima

Još jednom te tražim u podzemlju svoje nemoći da te imam.

Još jednom, bolno se otrežnjujem spoznajom da ništa neverbalno bitno ne znam o odnosima.

I džabe mi sada što sam te pozvao na ranojutarnji vrući burek sa sirom na tržnici Kvatrić. Ispucao sam joker najboljeg mi bureka u gradu prerano, preskočio ključni korak polaganog upoznavanja, zajebao taktiku jer nisam slušao unutrašnji glas koji mi je govorio da je majstorov burek vijak koji elegantno klizi tek nakon što je tipla zabijena u zid. Ovako sam sjebao i zasluženi hommage bureku i svaki potencijal odnosa.

Tu više niti domaći jogurt u staklenoj boci iz sirane Vedrine ništa više nije mogao popraviti.

A imala si, znam da si imala sve što je potrebno da postaneš odnosni veznik u mojoj zavisno - složenoj rečenici.

Odnosni veznik koji je imao potencijal da rastereti ovisničku narav rečenice u smjeru opažajne lakoće postojanja.

Umjesto toga, neki si drugi kvartovski burek proglasila najboljim u gradu.