jELA- kraljica šume

Nisam već odavno siguran kome pišem ova slova. Tebi ili sebi (možda je, jednako tako odavno, zapravo i svejedno).

Kako, pitam se, da ti objasnim da se ne radi o objašnjavanju. Da se ne radi o riječima i istinama.

Ja nisam i ne mogu biti onaj koji zna.

A ti uporno pokušavaš razumjeti.

Želiš od mene isključivu istinu. Da smo na istoj strani s(/)laganja.

Istinu na koju ćeš se moći dugoročno osloniti. Shemu po kojoj ćeš isplesti svoju emocionalnu vestu.

A ja, kada inzistiraš na točnom odgovoru, na u stotinku preciznom očitovanju struje njegova stremljenja, po tko zna koji puta šaljem te na šalter protuslovlja da te, na prvu umorni i bezlični, striček paradoks još jednom rutinski suhoparnim glasom odbije poslavši te po izvadak iz matične knjige o drugima ovisnih kako bi konačno, takva licencirana, mogla pristupiti dugotrajnom procesu stjecanja potvrde o posjedovanju personalne pokretnine ka prihvaćanju frustracije kontradikcije i neizvjesnosti.

Kažeš da te zbunjujem. I ovim te riječima zbunjujem. Ti vjeruješ u istine, ja ne. I znam da tako zvuči, u barem 95 od 100 verzija stvarnosti iščitat ćeš ovo kao moj narcizam i kurčenje, no ja si i dalje umišljam da moja intervencija ima barem neke veze s onih 5 verzija u kojima je zbunjenost znak pomaka, znak otvaranja, znak nade i oslobađanja.

U kojoj se ne radi o riječima i istinama. U kojoj su riječi samo provokatori, višeglasni, atonalni zbor koji uporno gužva papir kulise da te natjera da u buci nesigurnosti prepoznaš svoju trenutnu pjesmu, svoj stih temeljac.

Volio bih da se sretnemo, barem ponekad, u jednoj od tih 5 verzija stvarnosti.

Tu mi, potpuno neočekivano, na priču izvršava digresiju sam Freud.

Freud, koji je strukturu ličnosti podijelio na tri dijela:

ID je onaj dio nas koji se povodi za nagonima i osjetilima. Instinktivan je i teži ugodi i trenutnom ispunjenju želja. Iracionalan je, impulzivan, narcističan i samovoljan. Granice i zabrane za nj ne postoje.

EGO je po Freudu racionalni dio nas koji se oslanja na realnost i razlučivanje. Tzv. zdravi razum, u svjesnom djelu psihe, koji balansira između ida i superega.

SUPEREGO su naše usađene moralne vrijednosti, savjest. Stečen kroz utjecaje roditelja i autoriteta. Razvija se kroz socijalizaciju putem nagrade i pohvale, što izaziva osjećaje ponosa i vlastite, ili putem kazne i zabrane s pripadajućim osjećajima straha i krivnje.

A ja ovdje razmišljam o nekom četvrtom dijelu ličnosti, FLUIDU. Koji teče između ova tri stanja, koji je prilagodljiv na situaciju, koji svoju snagu crpi uvijek i isključivo u skladu sa situacijom i iz senzornog i iz emocionalnog i iz racionalnog i iz intuitivnog i iz tjelesnog. Onaj koji teče, po potrebi neuhvatljiv, duhovan, ciničan, paradoksalan, provokativan, humorističan, ateističan, živ, divlji, strastven, po potrebi mrtav ozbiljan, suhoparan, nježan, slab, jak, manijak.

Koja je moja (o)poruka?

U slabirintu strasti i potrebe, zanima me tvoj nominativ.

Ona ti koja je vršitelj radnje, nositeljica zbivanja, stanja ili osobine.

Ne zanima me tvoj infinitiv ( još me manje zanima tvoj definitiv), tvoj neodređeni glagolski oblik (jer se ne zna u kojem je vremenu i jer se ne može mijenjati kroz lica). Zanima me samo i isključivo tvoja prezentacija. Tvoje sada. A da bi došli do sada, do prezenta (koji i u engleskom višeznačju ima lijepu snagu metaforičnosti), ponekad koristim provokacije. Riječne provokacije. Izjave koje, ma koliko bombastično i isključivo zvučale, nisu bitne izvan konteksta trenutka.

Izjave su to koje ciljaju da te potaknu, da te iživciraju, izbace, naljute, otvore, da dovedu u pitanje tvoju naučenu sigurnost.

Nisu tu da ih zapisuješ i potom sebi i drugima ponavljaš. Jer znam, to su te ostavštine guruovštine po kojima su propovijedi raznoraznih autoriteta te koje pokreću, koje se citiraju i izgovaraju u ključnim trenucima.

Predugo se znamo za takvo sranje.

Jer,

etno kolo tvojih podličnosti umorno je od toliko poštovanja prema tradiciji. Mantrički krugovi jednog te istog, koje nikoga ne provocira, na koje se svatko može osloniti, u koje se svatko može uključiti u bilo kojem trenutku jer nema previše nepredvidljivosti.

A svi znamo da:

„dobre djevojke

one idu

u kičeraj

baš sve.”

Jebeš to.