I? Kuda idu divlje svinje? Passatore 2019.

- CInghiale, Cinghiale... pička li vam materina kukavička- urlao je na sav glas Guido, tajnik za akciju osvajanja grada Rijeke iz 1919. godine, probudivši se iz 90-godišnjeg smrtnog sna.

- Mislim da će biti dobro- zadovoljno je trljao bradu Emilio, tajni vladin povjerenik za passatoreovska pitanja, promatrajući kako mu se pred očima događa revolucionarni pothvat znanosti u vidu oživljavanja duha čovjeka umrlog prije 90 godina.

Naime, sve se događalo na podsvjesno-intuitivnoj razini, izvan dometa bilo kojeg osjetila.

Guido Keller bio je švicarski barun, rođen u Milanu, otvoreni gay i pilot. Kao pilot proslavio se svojim izazivanjima neprijatelja na okršaje 1 na 1 u zraku. Bio je jebač, bio je provokator, bio je kralj pilotskog stila, pilotirajući u skupocjenom odijelu s dugim šalom i mašnicom na vrhu, umjesto kacige imajući fes. Ponekad je u zraku pilotirajući konopcem opušteno čitao knjigu. Umjesto ordenja nosio je prepariranu papigu na prsima. Bio je vegetarijanac i nudist, koji je u more ulazio isključivo gol.

Ušavši u Rijeku, organizirao je grupu mladih vojnika nazvavši ih La Disperata (Očajnici). Bio je to odred koji je gradom marširao u kratkim hlačama, pjevajući pjesme u toplesu. Navečer bi vježbali za ratna deistvovanja s pravim oružjem i bombama, međusobno se ozljeđujući.

- Stvar je prevršila svaku mjeru- očajno je zavapio Emilio svom asistentu i povremenoj analnoj posudi za pražnjenje sjemena stresa, Basiliu: Da mi je netko rekao da ćemo morati oživljavati ovakvog luđaka...

- I još mu u DNK utisnuti molekulu mržnje prema divljim svinjama...- dodao je poslušno i tiho Basilio, ne želeći svojom rečenicom previše zraka oduzeti voljenom Emiliu.

- Pa nije ovo neka obična, zajebantska utrka, pička li im materina ustaška- zaboljelo je Emilia koliko ga je boljela svijest da tamo neke žene iz Atletskog kluba Sljeme godinama pustoše postolja na njihovom tlu.

- Ajde za muškarce, tu nema Hrvata, no past će moral našim ženama- propovijedao je Emilio himničkim tonom kao da stoji ispod impresivne kupole Sv. Petra u Vatikanu i svjedoči masama: Urušit će nam se sustav vrijednosti, istinitosti i izabranosti!

Basilio je samo klimao glavom, razmišljajući o večeri koja ga čeka, sluteći da će večeras biti posebno bolno jer je Emiliu od ovakvih govora uzbuđenje naraslo nekoliko za njega nimalo zanemarivih, tvrdih centimetara.

- AK S...L...J...EME.- kakvo je to uopće ime?!- pitao se Basilio, promatrajući kako se nabrijani duh u boci Guido zabija u stijenke stakla u kojemu je bio zarobljen.

- Me ne frego, me ne frego- urlao je Guido iz boce.

No Guido je bio drugoloptaška fora. Guido je bio samo osobni čuvar, raskrstitelj i Ivan Krstitelj onome koji ima doći.

Glavna zvijezda bio je Gabriel D`Anuncio koji je 2.9.1919. ušao u Rijeku u velikom stilu s 2000 vojnika oko sebe, vozeći se u crvenom Fiatu 501, zatrpan cvijećem.

D`Anuncio, proglasivši se Duceom prije Mussolinija, nadimak koji je ovaj poslije preuzeo od njega, pretvorio je Rijeku u shizofrenu paradu stila, kiča i ludila. Svaki je vojnik nosio drugačiju uniformu koju si je sam dizajnirao. Rijeka je postala magnet za raznorazne pozere, pjesnike i ljubitelje poezije, u gradu koji je otvoreno na svojim ulicama orgijao i s Erosom i Tanatosom. Rat i vođenje ljubavi zauzimali su jednako mjesto fascinacije. Kutijica s kokainom bila je dio obavezne opreme.

(op.a. za daljnje informacije o D`Anunciju potražiti fenomelanu seriju feljtona o njemu iz pera Velimira Grgića u Expressu)

- Brb... grhlj... bl...- pokušao je progovoriti Gabriel, no nije mu išlo.

- Basilioooooo!!!!!- eksplodirao je Emilio: Šta je ovo... sunce li ti jebem?!?!

- E sad ću da ti jebem mater Basilio!

- Što učini od našeg Ducea- urlao je na Basilia Emilio dok ga je vukao za uho: Od našeg velikog vođe, pjesnika i kralja stila. Naše jedine nade da zajebemo one ustaše.

- Ja... ovaj... mislim...nisam htio...- pognuo je vrat Basilio pokušavajući naći riječi isprike, dok mu se uho sve jače crvenilo, no bilo je jasno da je njegova uloga da bude kriv, iako ništa u ovom slučaju nije napravio drugačije od onoga što mu je rekao Emilio. No nije bilo na njemu da proturječi velikom znanstveniku i svom voljenom vođi projekta.

- Hajde, reci ti meni, kako ćemo mi sada spriječiti one ženske iz AK Sjemena da pobijede!!!

- AK Sljemena- prošaptao je Basilio.

- Ode sada na robiju- zajecao je Emilio: A samo sam htio zaštititi svoju domovinu od vanjskog neprijatelja i agresora.

-Možda ipak...- oprezno i tiho iz kuta se sobe javio Basilio, čekajući da vidi hoće li mu Emilio dati pravo glasa.

- Koji kurac- odbrusio je Emilio: Reci Basilio, no bolje ti je da bude pametno jer...

- Možda ipak nije izgubljeno sve- usudio se izreći Basilio.

- Kako misliš nije izgubljeno sve?!?!?!?- s nevjericom mu se obratio Emilio.

- Pa... D`Anuncio je ionako bio samo vođa i pjesnik, no Guido je bio jebač i vojnik.

- Da?!?! I?!?!- podigao je obrvu Emilio.

- Pa... nama treba netko tko će biti za akciju, a ne samo pozer koji će se ekstravagantno odijevati i zapovijedati. Treba nam neko s ceste, spreman zasukati rukave, spreman na okršaj 1 na 1. A Guido je taj, za razliku od Gabriela.

- Basilio...- zastao je Emilio: Pa ti si genije Basilio!!!

- Cinghiale, cinghiale- režao je i srkao slinu u pozadini iz boce Guido.

- Grtmlj...brs- pokušao je parirati Gabriel.

- Daj više ušutkaj ovog- ravnodušno je odbrusio Emilio.

Tako je to bilo u ljeto 2018. godine kada je nakon još jedne pobjede Nikoline Šustić na Passatoreu kao predstavnice AK Sljemena, talijanski istitut za dostojanstvo i opstojnost ideje Velike Italije, osnovalo povjerenstvo za rješavanje gorućeg problema Passatorea. U međuvremenu je Nikolina napustila AK Sljeme, no u prijavama na utrku za 2019. godinu pojavilo se čak 16 imena iza kojih je pisalo AK Sljeme. 9 mužjaka i 7 ženki.

- Pa dobro kuda idu ove divlje svinje- pitao se uznemireno Basilio kada je to vidio, ne želeći uznemiriti svog voljenog šefa, ljubav svog života i vođu zajedničkog projekta.

Provjerio je Basilio o kome je riječ. U bazi je od muških imao samo Safeta i Dejana Radanca od prije dvije godine.

- DNF- pisalo je kraj Dejanovog imena. Provjerio je malo dublje i vidio da je isti trčao na svjetskom prvenstvu u Svetom Martinu.

- 39. mjesto- odahnuo je Basilio: Taj ne bi trebao biti problem. Calcaterra je bio 7. na istom.

Safet Cucuk.

- Safe...t... Chuchuck... 74 godine... a jebem ti, pa što je ovo... jel ovaj rođak od Chucka Norrisa. Spominje se na listi istrčanih Passatoreovaca. Da, da, od prije dvije godine.

Pogledao je dalje: Stipcevic. Nastup na svjetskom trail prvenstvu. Ostali se nisu spominjali do sada u kontekstu cestovne stotke: Cajko, Putanec, Perkovic, Vlahek, Kasik, Kovacevic.

U ženskoj konkurenciji opet je tu bila Veronika Jurisic. Ta im se već nauzimala medalja. Bila je tu i Antonija Orlic, vratila se i Adrijana Simic, plus nekoliko nepoznatih: Markotic, Murgic, Ferencic, Kruc.

Nije Basilio mogao mirno spavati jer pojma nije imao tko dolazi. Najgori su ovi noname. Tako su prije nekoliko godina došli i Nikolina i ostali pa su im uzeli sva postolja. Pa neće valjda i muški sada iskočiti. To jednostavno njegov institut ne bi mogao preživjeti.

Iako više nije u AK Sljemenu, Nikolina je i ove godine bila na listi natjecateljica. Jebiga, Nikolina je ipak svjetska prvakinja i od nje je teško očekivati da će izgubiti.

No AK Sljeme sada ima dovoljno članova i da se uputi u borbu za najbolji klub. Zbraja se 5 najboljih rezutata.

- Bez Nikoline u svojim redovima nemaju šanse- izanalizirao je Basilio.

Znao je da će morati voditi računa o onome što se događa u muškoj konkurenciji, te da što je više moguće omete žene. Ako već ne mogu Nikolinu, jer im, ma što pokušali s njom, ona 4 godine pred nosom uzima prvo mjesto, možda mogu zajebati Veroniku da ne bude opet treća.

Dan utrke se približavao, utrke koja će zapečatiti znanstvenu karijeru Basilia i Emilia.

U petak ujutro, dan prije utrke, zauzeli su svoje pozicije u VAR sobi, kako bi na kamerama mogli režirati djelovanje Guida, koji je već u srijedu pušten iz boce da se zagrije, kako bi spreman mogao djelovati prema napucima iz režije. Guido je bio pomalo divlji i neukrotljivpa su trebali mjeseci treninga da ga urazume da zaigra za njihovu momčad.

Ništa pri tome nije palilo. Jednostavno je odbijao poslušnost, ma koliko mržnje prema divljoj svinji u njemu bilo.

No sreća u nesreći bila je da Basilio ipak nije poslušao zapovijed svojeg vođe Emilia kada mu je rekao da uništi retardirani D`Anuncijev duh. Praveći se da je ispunio zapovijed, Basilio ga je poskrivečki sakrio u džep i odnio ga doma jer Basilio je duboko u svom srcu osjećao ogromnu ljubav prema D`Anunciju. Mjesece koji su bili pred njim paraleleno je izvlačio iz Gabrielovih brbljarija ton i akcent njegova govora i uspio napraviti hibridnu kopiju njegova glasa.

To je, kada je Emilio već popizdio i htio ubiti Basilia (jer se dogodilo pri probnom puštanju da je Guido jedino što je radio klao divlje svinje po okolnjim šumama i gorama), bio jedini način da se upregne Guida. Čim je čuo glas svoga Ducea, glas kojim je upravljao upravo Basilio, Guido se stavio u bespogovornu službu.

Kada su tri kombija s ekipom iz AK Sljemena prešla slovensku granicu, Basilio je provjerio podatke. Otkrio je da se u kombiju nalaze i neka imena koja nisu na popisu trkača iz AK Sljemena. Bio je tu nimalo bezazleni Zdravko Jadrijev koji je već bio u top 30 na Passatoreu. Posvetio je Zdravku jednu kap znoja Basilio. O Damiru Susnjaru nije ništa znao. Pisalo je AK Maksimir uz njegovo ime.

Bili su u kombiju i neka imena kojih nigdje nije bilo. Poznavao je od prošlih godina tatu i mamu svih divljih svinja Dragana Jankovica i Zanu Rajic te Zorana Kosa, dobrog strica, masera i ključnu osobu za pratnju glavnih pulena.

Bilo bi tako lakše, pomislio je, da nema ove trojke. Bio je tu i neki Edvin Safranko, zatim Anita Lackovic, Ivan Masnjak i jedna divlja svinja.

- Divlja svinja?!?!?! Jebote pa ovi su poveli sa sobom divlju svinju- nije mogao vjerovati Basilio dok je gledao na benzinskoj na kamerama kako svinja hoda među njima.

Odahnuo je kada je shvatio da se ipak radilo o aljaškom malamutu. Ma da, pa viđao ju je i prošlih godina. Kako je to mogao zaboraviti.

- Ok, sada- odlučno je u slušalicu izgovorio Basilio kako bi ekipi na terenu dao znak da krenu u akciju.

Dok je bezbrižna ekipa Sljemenaša stajala pred ulazom u trgovinu na nekom od stajališta uz talijansku autocestu na vrućem suncu, auto na kojemu je pisalo Polizia, stao je svega nekoliko metara od njih. Iz auta su izašla četiri naočita porno glumca u uskim, sivim tajicama uvučenim u visoke čizme. Na tajicama je bila roza linija koja se provlačila i preko majice s natpisom Polizia.

Bio je to prvi potez u šahovskoj partiji zvanoj Passatore između Italija vs AK Sljeme.

O čemu se radilo? Proučavajući malo utjecaj D`Anuncija na današnju Italiju, otkrio je Basilio osim da u Vittorialeu, impresivnom imanju- muzeju, koje je teško riječima opisati, kao mjestu ostavštine Gabriela, postoji i tajna zajednica unutar talijanske policije koja se zalaže za vraćanje estetskih vrijednosti D`Anuncija u talijansku policiju i vojsku. Kako im ipak službena država ne dozvoljava da rade gay pizdarije kad god hoće, povremeno se ekipa dotjera pa izađe na ulicu igrajući se modne policije.

Treba li reći koje je oduševljenje izazvao Basiliov poziv njihovoj središnjici i objašnjenje zašto ih treba. Nije im Basilio pričao da je netom oživio duh D`Anuncija (i kako je to neslavno završilo), nije spominjao ni Kellera, iako bi ih njegova otvorena gay priča jako obradovala. Pričao je o važnosti njihove uloge za dostojanstvo Velike Italije.

Koja je bila njihova uloga? Bio je to prljavi porno potez. Stala su tako utegnuta 4 policajca na samo nekoliko metara od sljemenaša, praveći se da pričaju međuosob. No, iako to nisu mogli dokazati, sljemenašima je bilo jasno da su tu ovi samo zbog njih. Iako to nisu mogli dokazati, svatko je to mogao osjetiti. Jedan od policajaca radio je akrobatske gay položaje svojom guzicom, kao da zove na akciju. Hajde, uzmi me, istroši se tu nasred vrućeg asfalta, istraži svoju homoseksualnost, odustani od agresije i odlučnosti da brzo trčiš. Ženama su emitirali svoju seksualnost da ih jednako zbuni.

Nažalost, po ovu modnu policijsku frakciju, nije bilo odijeka. Čak ni Sljemo nije mrdnuo kurcem kojeg nema.

Bila je to bačena roza rukavica izazova. Basilio je mudro odlučio utakmicu igrati ispod razine svijesti, duboko u podsvjesnom.

No Dejan je duboko u sebi osjetio što mu je činiti. Nije točno znao zašto, no osjetio je da mora. Sljedećeg jutra, na dan utrke u hotelskoj se sobi obrijao na način da oda poštovanje velikom porno glumcu Ronu Jeremyju.

Bio je to potez koji je, pokazat će se kasnije, spasio prvenstvo.

Naime nekoliko sati kasnije, kada Basilio i Emilio, prateći zbivanja shvate da Dejan rastura i ozbiljno se drži samog vrha, poslali su duh Guida na njega. Guidov posao je bio da ga slomi, kao što se sam Dejan slomio prije dvije godine negdje na 70-om km.

No kada je Guido vidio Dejanov brk, iste se sekunde ničice poklonio hommageu duhu velikog Rona. Emilio je urlao, Basilio plakao, ne vjerujući što se upravo dogodilo.

- Ovaj je izgubljen- očajnim tonom prokomentirao je Emilio, gledajući kako mu pred očima i muški predstavnik AK Sljemena sve brže nadire prema postolju, uz nesebičnu i odanu podršku Ede na biciklu.

- U pičku materinu- promrmljao je Basilio, bojeći se da ga Emilio ne čuje, jer tko zna što bi mu učinio da ga čuje. Ovako je uživao u to malo očajne tišine koju je Emilio proizvodio.

Šutke je Emilio ugasio jedan od ekrana koji su bili ispred njega na kojemu su pratili Dejana.

- Prebacujemo se na cure- probudila se nada u Emilija: Možda još nije izgubljeno sve.

Nikolina je nastavila svoju simultanku, no ostala je još Veronika da ju se pokuša slomiti.

Poslali su Guida da barem malo prorijedi mušku konkurenciju. Prvo je na zub uzeo Stipčevića, a potom i Čajka. Slomio ih je svojim beskompromisnim zaletavanjem direktno u facu.

- Imamo dva odustajanja- vratila se iskra u Basilievo oko.

- Ajde barem malo dobrih vijesti- prokomentirao je Emilio.

- Ok, pošalji mi Guida sada na Antoniju, da i cure malo oslabimo.

- Evo šaljem- poslušan je bio Basilio.

Guido se popeo do visina i potom iz sve snage zaletio prema Antoniji zabivši se direktno u njezinu podsvijest.

Tri je sekunde trebalo da Guido pobjegne glavom bez obzira.

Vidno istraumatiziran, Guido je pobjegao i sklupčao se na najvišoj grani najudaljenijeg stabla u šumi.

Uzaludno ga je Basilio pokušavao nagovoriti da se vrati, no ništa nije pomagalo. Guido nije mogao podnijeti tišinu njezine podsvijesti i mir koji je tamo vladao. Neki od trkača posvjedočili su da je na određenim dijelovima staze padala kiša. Nije to bila kiša. To su bile suze malog Guida koji se vratio u svoje djetinjstvo, kada ga kao malog, mama nije voljela.

- Vojniče- zaurlao je Basilio glasom D`Anuncija.

U sekundi se Guido ustao iz svoje regresije.

- Vojniče, kakvo cendranje, jebem ti mater koja te nije voljela- zagospodario je gromoglasni Gabriel njegovom pažnjom.

- Ustani i kreni!

- Na zapovijed moj Duce.

- Takvog te volim. Očekujem da glave padaju.

- Evo me, već krećem, visosti moja.

Kako je malo zaostajao za elitom, Guido je odlučio za porast samopouzdanja putem pobrati ponekog od sporijih Sljemenaša. Bio je mrak pa je teže vidio pa je morao upaliti svoje duhovne oči da lakše prepozna tko ima za najebati. Na 55-om km sreo je dvoje koji su trčali zajedno u obilježjima AK Sljemena. Bili su to Katja i Pavle. Ovi neće praviti puno problema, no neka je njih što manje na stazi. Zaletio se Guido da ih usputno pokupi, no kada se približio, zabio se o kameni oklop trash pjesme. Odbio se od te zaštitne kupole Guido nemajući pojma što mu se dogodilo. Ipak je on bio princ stila i kada je došao blizu i shvatio da ovih dvoje pjevaju neke cro trash pjesme, i da se ne libe zapjevati ni talijansku trash pjesmu Tota Cutugna „In Sljeme“, a da pojma nemaju riječi, nije mogao podnijeti intenzitet neukusa. Jednostavno je to bilo ispod njegovog nivoa. I ma koliko ovi išli na živce njegovim sunarodnjacima Talijanima, ma koliko on davne 1919. prije točno 100 godina pregazio Rijeku kao plitki potok, protiv loše pjesme nije mogao.

Ok, ma ko ih jebe, ionako gubi vrijeme na ovim sporima dok mu ovi brzi ulaze u ciljeve.

- Veronika je pred vratima, Veronika je na zadnjih 10- vrištao je Basilio: Odmah da si nju napao. Slomi je kako god znaš i umiješ, za sada je sigurno treća. To nikako ne smijemo dozvoliti.

I dok Basilio nije odustajao, u cilju su se već našli Dejan Radanac koji je ušao kao ukupno treći. Emilio je samo tupo blejio u ekran iz cilja gledajući kako gubi svoju karijeru i dostojanstvo. Telefon iz središnjice bjesomučno je i bez prestanka zvonio. Nije se javljao. Nije imao snage.

No Basilio je pokušao spasiti brod koji tone. Barem da sjebe Veroniku.

Ošamućeni Guido, ponovno je uzeo zalet i vratio se na vrh brda da od gore vidi gdje je Veronika. Gore je sreo Kasika i Kovačevića.

Neće škoditi da za samopouzdanje uzme i njihov skalp. I tu se Guido zajebao.

Uspio je slomiti Ivana, no kada je napao Kasika, nebo se prepolovilo od munje i groma.

- Buš kurac!!!!!- zaorilo se iz neba: Mog nećaka Valerija buš ti diral!?!?!?

Bio je to majstor Pavel S, zagorski Sokrat, umjetnik lagodnog življenja i zajebancije koji je bez jebem ti rutinski dokrajčio Guida. Pavel je bio brat od Valerijeva djeda, proizvođač muzičkih instrumenata i avangradni mislioc za sredinu koja ga nije razumjela i vrijeme u kojemu je živio.

Na ekranima koji su pratili vitalne funkcije duha Guida Kellera pojavila se ravna crta.

- Gotovo je- prošaptao je samom sebi Basilio, skinuvši slušalice i ugasivši sve ekrane ispred sebe.

Emilia već odavno nije bilo u sobi. Otišao je na vrh zgrade da se odmori od svega izvalivši se koliko je dug u zračnu postelju.

Šutio je Basilio, nasamo bez samog sebe, nemajući pojma kako jedna po jedna ulaze sljemenašice i sljemenaši u cilj, prvo Veca kao treća među ženama pa nešto kasnije za njom i Antonija, fenomenalna početnica u ooj disciplini Tamara pa rutinizirana Adrijana. Tri minute iza Adrijane oduševio je i Gordan zauzevši treće mjesto među muškarcima na državnom prvenstvu koje se odigralo u tuđini. Drugo mjesto iza Dejana osvojio je Zdravko.

Šušnjar je došao kao prvi iz svog AK Maksimira (ujedno i jedini), a Milana se, nakon ozbiljnih želučanih tegoba već na prvim kilometrima probudila i odmarširala u cilj rutinizirano, kao da ima 25, a ne preko 55.

Slijedili smo Katja i ja, izabravši strategiju poštovanja prema 47-godišnjem Passatoreu, da nas ne zajebe i ne onemogući da ne završimo. No nismo mi znali da Guida već odavno nema i da je završavanje rutinska stvar nakon okršaja na vrhu brda između Guida i Pavela S.

Malo iza nas došao je doktor Vlahek kojemu je Guido svojim zaletavanjima sjebao želudac, no nije se dao Vlahek i završio je, ma koliko morao hodati.

Uslijedili su Valerij pa Željka u pratnji strpljivog i odanog Masnjaka. Za kraj je ušao Safet, taman da stigne malo prije proglašenja na kojemu je AK Sljeme, uz dva treća mjesta, proglašeno najboljim klubom. Od 77 klubova koji su imali barem 5 finishera, od kojih je 76 bilo talijanskih.

Pokušali su Talijani još malo provocirati pa su u zadnji tren zamišljene pehare zamijenili keramičkim urnama davši ih kao nagradu za najbolji klub. Sorry, Talijani, nije upalila provokacija.

Te večeri, jedan se kombi zaputio prema Zagrebu. Odlučio je dio ekipe odmah isti dan skinuti svoja super trkačka odijela i vratiti se svojim civilnim životima. Ostatak je otišao ka Firenci.

- Cinghiale- tražili su neki od prisutnih i pokazali na majicu s logom kluba, talijanskoj konobaricoj dok je uzimala narudžbe za večeru, pomalo iz provokacije, pomalo iz autoironije.