Jezično stilska vaginalna vježba

U simpatičnom filmu mladih autora iz BIH neobičnog imena `Džudžaniganga`, prikazanom na Dubrovnik film festivalu, na samom kraju filma mladić koji živi u SAD-u, došavši u Jagodinu, rodni kraj svoje majke, postavlja pitanje domicilnom mladiću s kojim je provodio vrijeme: „what does it mean pička?“

Ta riječ, pička, izazvala je salve smijeha među većinski maloljetnom publikom, s obzirom da je DUFF festival za djecu i mlade.

Pička.

„Pička kao čista duša“, poetski su se svojevremeno izrazili LET 3-ovci.

Jasno je valjda svima u publici da se ne radi o ničemu unikatnom u tom filmu, ma koliko neiskusna i mlada publika bila, no način na koji je to mladac amerikanac izgovorio, izazvao je radost među prisutnima. Smijali smo se i mi ciničniji i odrasliji, ma koliko se pravili da nam ide na živce klišej situacije.

Tonalitet i kulturalna različitost.

Pička.

Pička, a ne pizda.

Jer, da je umjesto pička bilo govora i pizdi, ne bi to bilo to.

Jednostavno to ne bi bilo to.

Pizda mi nekako zvuči umorno i istrošeno, staro i mlohavo. Neupotrebljivo.

Poput neke second hand verzije pičke.

Jer, naravno da možeš svoju vaginu masturbirati i svojom slabijom rukom, no to ne može biti to.

Pizda je mlohava, nezainteresirana, ocvala. Njezine latice ne mirišu, nigdje na njima više rose ne ima.

Pizda je riječ kao stvorena za vic u kojemu baba objašnjava kćerci i unuci što je prava bol pa kaže: ne znaš ti kako je to kada voziš bicikl pa ti pizda zapne za lanac. Pičci se to nikada ne bi moglo dogoditi. Ona je sportski građena, u kondiciji je i drži do sebe.

Pička je crna rupa u koju se život utiskuje i iz koje se život istiskuje. Pizda je ugasli vulkan.

Pička.

Zamišljam kako bi to bio odličan naslov za neku veću cjelinu nastave vjeronauka za prvi razred osnovne škole s obzirom da su, jelte, prvašići početnici, pa da se odmah susretnu s prapočetkom i početkom svoga života.

Nešto poput sunca na prozorčiću, tako bi pasala i lajna „pička u udžbeničiću (iz vjeronauka)“.

Jer pička je ulična verzija i vizija feminizma. Pička je jaka, najjača. Pička je pička!

Što mi preostaje do li da za kraj ove kratke stilske vježbe citiram jednu od najljepših vazdazelenih pjesama o pičci:

„Pička je velikodušna, dobrostiva, ne zavidi, ne hvasta se, ne nadima se.

Nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo.

Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;

sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.

Pička nikada ne prestaje.

Kad bih sve jezike ljudske govorila, a pičku ne bih imala,

bila bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.

Kada bih imala dar prorokovanja

i znala sva otajstva i sve spoznaje;

i kad bih imala svu vjeru da bi i gore premještala,

a pičke ne bi imala- ništa sam!“

(1 Karinčanima 13, 1-2)