7. foxtrot

još samo trzaj...

kopile nastalo transakcijom egotripične fantazije i okorjele običnosti.

ispod tišine šuti bol.

ma sve je, zar ne vidiš kako je sve u redu.

je, je, je.

ok sam.

vidi me, smješkam se, ništa se ti ne brini, čudne su priče koje iščitavaš o meni iz moga lica,

mojih očiju.

dobro sam, kad ti kažem.

dobro sam, dok ti lažem.

ispod je bol.

bića, biti i bitka.

ispod je rupa.

provalija.

samoća.

veća od samoće literarnog krista koji, razapet na križu, dok beskrajno traje i kida ta nepodnošljiva bol, shvaća da se, po pitanju soteriologije, malo zaletio.

jača od samoće posljednjeg maratonca koga nakon epske bitke da završi nitko više ne čeka u cilju.

slamaš se, raslojavaš na šnicle i karmenadle, loj i ono malo mesa oko kostiju.

možda još samo trzaj...

zadnji trzaj nade...

da tamo negdje...

postoji...