5. slan

sve dok se konačno ne pustiš...

i propadneš u plavu.

poput presvetog troslojnog wc papira (da te čak tri puta udalji od kontakta s govnom), zavući ćeš se od svijeta u trojnu zaštitu tvrde, podignute kragne kaputa, pod dlakavi veo neobrijanosti i u neuredni imidž prerasle kose (da te udalji od kontakta s govnom).

nitko neće znati koliko si suštinski sam (sada si već detaljno i osjetilno naučio koliko nikoga nezna biti briga).

nitko osim tebe.

tebe i onog tvog posljednjeg, odanog demona s posebnim potrebama koji te prati danju i noću jer se boji biti sam.

i puštaš se...

prolaziš kroz svoj strah od pada...

od imanja kontrole.

i neka boli...

neka te uzme...

i neka si samo sjena...

sjenina sjena...

sjena sjenine sjene.

ideš tamo gdje ništa više nije po tvom...

tamo gdje je sve vodeno i tamno i plavo.

da se prostreš.