NE ZNAM KAK DA NAZOVEM TO.

- i?!?- izgovorio je to svoje posljednje preostalo slovo tonom mamurno odustalog, glavoboljom razapetog čovjeka koji već odavno ne traga za odgovorima, već samo posljednjim preostalim pitanjima želi potvrditi dugo godina, sustavno uzgajan besmisao i konačno ustanovljen nihilizam sveopćega postojanja.

- kako se to radi!?!?- nadovezao se pitanjem svih pitanja, projektirajući svojim tonom zvučnu kulisu krajnjeg očaja i mraka odustalog čovjeka.

- kako se živi?!

- kako se to pronalazi smisao u ovom našem kolektivnom sranju od života, punom muke, jeftinih ideologija, nepravde, manipulacija, samozavaravanja, egotrip kurčenja, samoće, nepovjerenja, nemoći i frustracije?!

- kako?! odgovori mi! kako?!

pogledala ga je nježnim i suosjećajnim okom majke, pogledom koji njegov testosteronom natopljen mozak nikada neće do kraja razumjeti. disala je lagano i svježe. odavno ona nije imala potrebu za propovijedanjem. odavno je ona s one strane riječi, u iskustvu izgubila potrebu za velikim i mudrim rečenicama.

no znala je, točno je to mogla osjetiti lakoćom i jednostavnošću uzemljene žene,

da su njegova osjetila odavno isključena.

zaista odavno nije progovarala propovjedničkim tonom, no on je jednostavno drugačije nije mogao čuti.

a bilo je nešto predivno iskreno u toj njegovoj zaista krajnjoj bezizlaznosti. punker, buntovnik, rušitelj starih bogova i mrzitelj svakog pokušaja uspostave novih, bio je glasan, bio je kurčevit, bio je odan ideji da je došao do točke posljednjeg realizma.

- put življenja života... - započela je svoj odgovor tonom u kojemu je, unatoč za njega iritantnoj nježnosti na prvu, u zadnjem džepu naglaska ostavila jedva zamjetnu poruku tihe parodije na sve svjetske mudrosne govornike, njihove prosere i istine (znala je da on to nikada neće moći čuti, no učinila je to za svoj gušt).

- ... put potrage za smislom, istinom, mjestom odmora i sigurnosti...

- uopće nije put.

zastala je i nastavila prije nego je tišinska praznina postala patetično himnična:

- i budeš li ga slijedio...

- usudiš li se, ali stvarno iskreno i potpuno otvorenog srca krenuti na to najvažnije i personalnom mitologijom govoreći, najsvetije od svih putovanja svoga života...

- nećeš pronaći ništa.