18 ti je godina tek... SLJEMENSKI MARATON

Kada je prije 18 godina s tek nešto malo više od 60 godina, tada još mladić u najboljim trkačkim godinama, Stjepan Puh odlučio trčati prvo izdanje pomalo nadobudno pokrenute utrke, po mjestu događanja nazvane Sljemenski maraton, bio je samo jedan od mnogih koji će se nakon što završe utrku, moći pohvaliti činjenicom da je tehnički govoreći istrčao 100 % Sljemenskih maratona. 1 od 1 iliti 100%. Statistika je zajebana i nepogrešiva, činjenična, istinita

I dok je meni u to vrijeme najveća životna kazna bio sat tjelesnog u srednjoj kada smo za ocjenu morali trčati astronomski predugačkih kilometar i pol, neki pojedinci iz AK Veteran nisu bili zadovoljni samo cestovnim utrkama pa su počeli izmišljati brdske pizdarije po uzoru na Austrijske planinske utrke koje su hodočastili.

I točno si mogu zamisliti kako su trkači tada bili toliko minorna sekta da su neki, iako to nikada nikome ne bi priznali, namjerno odbijali kao prvi ući u cilj samo da ih tamo ipak dočeka još netko osim ovih dvoje iz organizacije (jedna je osoba bila potrebna za zapisivanje rezultata, a druga da s pivom u ruci nadgleda prvu (čitaj: volonter i direktor utrke)).

Za ostale normalne ljude, koji su trčanje povezivali isključivo i samo s weceičnim nuždama velikog i malog tipa, informacija da su tamo neki tzv. rekreativci počeli trčati maratone po brdima, bila je jasan znak da im se stanje nepovratno pogoršalo i da se radi o metastazi mentalnog karcinoma sedmog stupnja.

Umjesto da kao sav normalan svijet te čudne godine, 2000 godina nakon krivog izračuna Isusova rođenja (op.a. za one neupućenije Isus se prema povijesnim podacima rodio oko 4 godine prije Krista) u miru i dostojanstvu proslave još jedan jubilarni, neuspješni smak svijeta, ovi se odlučuju trčati po Sljemenu.

18 godina kasnije, 40-ak minuta nakon što je pretposljednji maratonac ušao u cilj, isti taj gospodin Puh, sada već 80-godišnjak, završio je i 18. puta zaredom u posljednjih 18 godina Sljemenski maraton. 18 od 18 ili 100%.

Bio je to jedan od najdirljivijih trenutaka cijele utrke jer su se svi, koji su se u tih 7 sati i 34 minute nakon maratonskog starta našli na brdu, poredali uz ciljnu ravninu kako bi pljeskom i navijanjem pozdravili Stjepana.

Dogodilo se to valjda u isto vrijeme kada je Kiki na razglasu rekao da će ovo biti posljednja pjesma. Bilo je 6 poslijepodne i vjerojatno se dvotrećinski dio trkača koji su trčali neku od ponuđenih utrka, već odavno oporavio od utrke u udobnosti svojih domova, no neumorna grupica, žedna alkohola i željna zabave, nije ostavila prostora za fajrunt.

Band Yellow Submarine pokazao se još jednom kao solidna rock predgrupa, držeći se poznatih standarada, odradivši plesno zagrijavanje za glavnu muzičku atrakciju dana, Kristijana Šivaka i njegove cd-e.

Poput prezimenjaka, indijskog boga Šive, kojega se u jednoj od verzija prikazuje u njegovu obliku koji plesom uništava materijalni svemir i predstavlja uništavajuću moć boga Nataraja (kralja plesa), te vrijeme provodi meditirajući na vrhu Himalaje, Kristijan se Šivak na vrhu Sljemena latio mikrofona i rasplesao sljedbu odanih. I dok je dobar dio ekipe iz SRT-a i Sljemena, potrošen Žutom podmornicom, polako počeo hvatati udobnosti hladovine, preuzimanjem zabave u svoje ruke, Kiki je privukao svoju grupie ekipu iz ZTŠ-a. Vješto čuvajući energiju za muzički vrhunac dana, priključili su se ZTŠ-ovci i nastavili sa zajebancijom uz Kikijeve cro-dance hitove. I taman kada bi se travnati podij razrijedio, a ona priča o posljednjoj pjesmi opet postala aktualna, dogodio bi se novi nenadani vrhunac koji bi ponovno sve vratio na noge. Jedan od njih bila je Egipćanka koja je s Kikijem u duetu otpjevala "Sweet Child of Mine". I eto ti opet probuđene ekipe što je dovelo do novog cd-a, novog naramka pjesama i novog partijskog rasplamsaja.

Komarci iz obližnjih grmova, poznati mrzitelji jakog sunca, počeli su trljati rukama jer je ovo počelo ozbiljno prijetiti da bi moglo potrajati do dugo u noć, u bučnu sljemensku noć.

A ima li boljeg nagovještaja gozbe od znojem začinjenih trkača.

Međutim, ljeto je i tek je 18 sati. Gdje je još padanje mraka. A Kiki je već odavno najavio zadnju pjesmu.

Fast forward... trajalo je do malo iza 22, kada su oni pripremljeniji izvadili iz torbi komade odjeće s dugim rukavima i s razlogom ih obukli. Tko bi rekao, s obzirom na istovremenu saunu koja se događala oko kilometar niže u gradu.

Što se same utrke tiče, većih iznenađenja nije bilo. Veca je i 10. puta za redom pobijedila u ženskoj konkurenciji (treba li nekome spominjati gdje je Veca bila tjedan dana prije i koliko je dugo i koliko kilometara pretrčala?).

Metkovska Gazela je i ovaj puta pokazao manire kućnog odgoja, prvi na maratonu bio je Krešo Babić iz AK Maksimira, drugo mjesto osvojio je Ivan Milinković iz ZG Runnersa, a treće Krcko, dok je Stjepko Jančijev bio četvrti. Katica Rumbočić je bila druga na maratonu, Zvončica druga na 28 km, a Ivana Jergović iz SRT-a treća. Safet, iako se prijavio na maraton, mudro je osjetivši na svojoj koži vrućinu, odlučio završiti nakon prvog kruga. Na taj je način poklonio Puhu priliku da zatvori utrku.

Kako je ovaj događaj ipak bio prvenstveno zamišljen kao sportska manifestacija s preko 500 natjecatelja, bilo bi zanimljivo kada bi postojala statistika koja će pokazati koji je odnos između na utrci pretrčanih kilometara i poslije utrke ispijenih dcl alkohola. Nisam siguran na čiju bi stranu prevagnula vaga, iako, natoč 500 trkača, imam ozbiljnu bojazan.

Za kraj mi ostaje još samo nada da će se u nekim budućim izdanjima utrka u organizaciji AK Sljemena, Kiki konačno smilovati prema Crvenkapici i ubaciti je u repertoar. Taj vanvremenski hit zaslužuje svoje mjesto na ovakvim rasnim manifestacijama.

Sve ostalo, rupe u sjećanjima, plesni pokreti koji su više ličili na sumo hrvanje, pjevanje na ležečki, nabildani Egipćanin bez majice, zbunjeni Azijati koji su u čudu sa strane promatrali koji se kurac događa glavama cupkajući na cro_trash_dance zimzelene, sve to i više od toga, neka ostane na brdu, gdje i je mjesto za takve priče i prizore.

Iz moje većinski trijezne i prilično umorne perspektive promatrača, usuđujem se ovaj punoljetni sljemenski maraton proglasiti uspješnim na svim poljima.

Razina zajebancije i ekstatičnosti nagradili su sav znoj proliven na solidno zahtjevnoj stazi Sljemenskog maratona.