film "VAL". FAŠIZAM ZA POČETNIKE. šesti i posljednji dan.

Možda, pomišljam, ova jutarnja magla uopće nije tako loša kulisa da zaključim priču o ovom tako važnom filmu. Iz nesvjesnog mi je izronila ideja da uparim ovu maglu s muzikom islandskog eteričnog banda Sigur Rosa, pa neka onda ne čudi ako se priča pomalo razlije u nekim dijelovima.

Četvrti je ovo članak i svjestan sam da su zaista rijetki koji su pročitali prethodna tri (ako i itko), no zadao sam si da završim ovaj zadatak i zato sam zadovoljan da sam dogurao do posljednjeg poglavlja. Svjestan sam da nitko nema pretjeranu motivaciju da čita tekstove o radnji filma. Moja je namjera bila da probudim interes. Priča je ta koja nosi ovaj film i jednostavno je suvišno intervenirati u dodatnim tumačenjima i impresijama. U nacionalističkoj i sve ideološki konzervativnijoj Hrvatskoj ova je tema tako važna i o njoj bi se moralo otvoreno pričati, posebice među srednjoškolcima. Film je ovo koji bi ujedinjenim snagama mogli puštati profesori filozofije, etike, sociologije, psihologije i njemačkog. Za učitelje i profesore bi također ovaj film mogao otvoriti prostor za važne i kvalitetne pedagoške rasprave u smislu pristupa učenicima i gdje i kako povuči crtu između privatnog i osobnog te kako ne izgubiti mjeru. U dominantno hrvatskom i katoličkom društvu svakoj pojavi različitosti, bilo na nacionalnom, rodnom, seksualnom, (ne)vjerskom ili bilo kojem drugom planu, prijeti opasnost od isključivanja. Tanka je granica između ismijavanja (djeca se malo zaigrala) s jedne i odbacivanja i progona s druge strane. Ovaj film uči nas koliko je opasno odgajati isključive i kolektivističke ideje i koliko je malo potrebno da se izgubi tlo pod nogama.

Istinita priča na koju se film "Die Welle" oslanja događa se 1967. godine u Cubberley High School u Palo Altu u Kaliforniji. Na pitanje učenika, upućeno profesoru svjetske povijesti Ronu Jonesu, "bi li se tako nešto moglo dogoditi ovdje?", profesor je osmislio ideju. Odlučio je učenicima ponuditi dva tjedna praktične diktature. Ideja mu je bila da učenicima objasni fašizam kroz igru.

Prvi su dan učenike u učionici dočekale klupe složene u savršenom redu. Svjetlost je bila prigušena, a u pozadini je svirala Wagnerova muzika. Na ploči je bila napisana riječ "disciplina". Učenicima je zapovijedio da sjede uspravno, da bi im u takvoj atmosferi držao predavanja o disciplini.

Drugog dana Jones je osmislio poseban pozdrav, tzv. val. Postao je poznat kao Treći val. Zadatak je bio da se učenici njime služe pri pozdravljanju svaki puta kada se vide izvan učionice. U svojim je predavanjima, Jones započeo s disciplinom pa preko "snage kroz zajedništvo" došao do teme "snage kroz akciju".

Do kraja tjedna više od dvjesto učenika se uključilo. Nakon samo četiri dana stvari su se otele kontroli. Jones se bojao za sigurnost nekoliko učenika koji su odbili sudjelvati. Jones je morao prekinuti projekt shvativši da je fašistički mentalitet među učenicima prevladao njihovim načinom razmišljanja. Ovaj je događaj preplavio cijeli SAD zbog svijesti da je tako malo potrebno da se stvori takva zlokobna atmosfera.

Redatelj Dennis Gansel i scenaristi njemačkog filma produbljuju radnju i stvaraju novi ambijent manjeg njemačkog gradića odvodeći radnju i u 6. dan za veliki okršaj u subotu u podne.

Učenici su zagrijani za ideju i ne mogu više zamisliti svoj život bez ovako snažnog grupnog identiteta. Za "Val" se živi, "Val" se živi. Zadnji dan nastave o "Valu" nije baš najsretnije prošao. Em je profesor, vođa i idejni tvorac "Vala" popizdio zbog opasnog grafita na platnu na skeli crkve, em se dogodila kolektivna tuča na školskoj utakmici.

SMS poruka je bila puna naboja. Skup u školskoj dvorani, o sudbini Vala je riječ.

Hoće li se priča nastaviti i nakon ovih 5 školskih dana? Reiner se posvađao sa ženom, Marco je udario svoju djevojku Karo, do tuče je došlo i u bazenu i oko njega. Može li se ova priča normalizirati ili će nastaviti s rastom tenzija?

Događa li se nešto veliko ovdje?

​SUBOTA

Školska dvorana je puna učenika obučenih u bijele košulje. Napetost u zraku može se rezati nožem. u 12:15, skriven iza zastora iza pozornice, Rainer govori Timu da zaključa vrata dvorane jer ne želi da ga bilo tko prekida.

Njegov izlazak je ozbiljan, zavlada totalna tišina, svi ustaju, a on ispred njih vojnički samouvjereno i odmjereno radi pozdrav Vala, na što mu ovi uzvraćaju istom gestom.

Rainer započinje skup čitanjem isječaka učeničkih radova na temu Vala.

"Oduvijek sam imao sve što sam htio: odjeću, novac, sve. No, uz sve to, uvijek mi je bilo dosadno. No zadnjih par dana sam se strašno zabavio."

"Nije bilo važno tko najbolje izgleda, tko je najpopularniji ili najuspješniji. Val je učinio to da smo svi jednaki."

"Rasa, vjeroispovijest i socijalni status nisu više bili važni. Svi pripadamo pokretu."

"Val daje smisao našem životu. Daje nam ideale za koje se vrijedi boriti."

"Nekada sam maltretirao drugu djecu. No što više o tome razmišljam, to mi se to čini gluplje. Mnogo je bolje sudjelovati u činjenju dobra."

"Ukoliko se oslonimo jedan na drugoga, možemo više postići čak i kada to za sobom povlači osobnu žrtvu."

- Impresivno je koliko ste iz ovoga naučili. Mislim da ne smijemo dozvoliti da naš projekt samo tako završi.

Učenici gromoglasno plješću.

- Rainer, kakvo je ovo sranje?- Marco se ustaje iz grupe. Čini se da se Marco, nakon sinoćnjih događaja konačno slomio i ne može više izdržati, ma koliko veliki bio pritisak grupe istomišljenjika oko njega.

- Marco, sjedi- zapovijeda mu Rainer.

- Ali...

- Rekao sam ti da sjedneš!!!

Sjeda. Rainer nastavlja svoj govor:

- Njemačka već godinama propada. Mi smo gubitnici globalizacijskog procesa. Političari nas žele uvjeriti da je jedino rješenje da još više radimo. No političari su samo marionete velikih korporacija. Kažu da nezaposlenost pada, da smo prvi po izvozu u svijetu, ali u stvarnosti, siromašni postaju sve siromašniji, a bogati sve bogatiji.

Ponovno pljesak prekida njegov govor.

- Naš najveći neprijatelj je terorizam. Terorizam za koji smo sami krivi. Zato što dopuštamo nepravdu koja se događa u svijetu. I dok polagano uništavamo svoj planet, nekolicina bogatih zadovoljno trlja ruke i grade si svemirske brodove kako bi nas mogli gledati s visoka.

Pljesak oduševljenja. Marco se ustaje:

- Zar ne vidite što nam radi? Manipulira s nama- još jednom hrabro pokušava Marco, na rubu očaja. Čini se da je jedini u dvorani koji se ne slaže s profesorom.

- Ne možeš me spriječiti u iznošenju istine Marco.

- Val je jedini problem ovdje- odlučan je Marco praćen negodovanjem gomile.

- Ne. Val je jedino rješenje- odgovara mu profesor- Zajedno možemo postići sve!

- Mi ovdje imamo priliku pisati povijest!

Marco ostaje stajati. Profesor mu se obraća: Tvoja te djevojka nagovorila da budeš protiv nas. To je tvoj problem!

- To nije istina!

- To je to!- ljuta je Lisa- zarazila te svojim stavovima.

- Ali ne možeš nas zaustaviti! Val će preplaviti cijelu Njemačku!!!!!!

Opet oduševljeni pljesak.

- I svatko tko nam se suprotstavi bit će pregažen!!!

Euforija.

- Dovedite mi izdajicu- vrišti Rainer. Učenici odmah kreću u akciju i donose ga pred profesora na pozornicu.

- Marco, pitam te pred svima- dere se Rainer- jesi li za nas ili protiv nas?!?

- Jeste li svi poludjeli?- pokušava kontrirati Marco.

- Što da radimo sa izdajicom- obraća se profesor učenicima.

- Bomber, reci mi ti što da radimo s njim- adresira Rainer učenika koji je dovukao Marca na pozornicu.

- Zašto si ga doveo ovdje?

- Zato jer ste mi vi tako rekli- odgovara učenik.

- Biste li ga i ubili da sam to od vas tražio?! Biste li ga objesili ili mu odsjekli glavu? Mogli bi ga najprije mučiti, tako da se podredi našim pravilima. To se tako radi u diktaturi.

I tu nastupa obrat.

Rainerov ton se mijenja: Jeste li svjesni što se ovdje dogodilo?

Tišina. Mrtvačka.

Nježnim tonom obraća se Marcu: Jesi li dobro?

- Sjećate li se pitanja s početka ovog tjedna? Bi li diktatura ponovno bila moguća u Njemačkoj? To je upravo ono što se ovdje dogodilo. Fašizam. Mislili smo da smo posebni. Bolji od ostalih. I što je najgore, izbacili smo one koji se nisu slagali s nama. Povrijedili ih... ne želim niti razmišljati o tome što smo sve bili spremni učiniti.

- Dužan sam vam ispriku. Otišli smo predaleko. Ja sam otišao predaleko. Sad je gotovo.

Učenik Denis se ljuto ustaje: Što to znači za Val?

- Gotovo je.

- Samo tako?

- Da. Samo tako.

- Ne. Nije gotovo- javlja se Tim.

- Je. Gotovo je- uzvraća mu profesor.

- Nije sve u vezi Vala bilo loše!!! Svi smo to osjetili. Griješili smo, no možemo to ispraviti- odlučan je Denis.

Učenici su zbunjeni. Žumor otkriva da ne znaju što bi mislili.

- Ne Denis. Takve se stvari ne mogu ispraviti. Želim da sada svi odete kući. Siguran sam da ćete sada imati o čemu razmišljati.

Tišina. Učenici se polagano ustaju. Vladaju šok i razočaranje. Suludi emocionalni vrtuljak je gotov.

Barem se tako čini. Ispred svih iskače Tim, izvlači pištolj i zapovijeda da se vrata ne otključavaju: Nitko ne ide kući!

- Spusti to- govori mu Reiner.

Tim uperuje pištolj u njega: Lagali ste nam.

- Val živi dalje. Nije gotovo. Recite to!

- To je samo plinski pištolj- govori učenik Bomber, na što ga Tim nastrijeli u rame.

Dok učenik pogođen leži na podu, a učenici u publici su u potpunom šoku i nevjerici, Tim nastavlja:

- Val je moj život.

- Tim, smiri se. Spusti pištolj.

- Približite li se pucat ću vam u glavu.

- I što onda? Više neće biti gospodina Wengera da vodi Val. To želiš?

Tim u suzama spušta pištolj, Rainer se okreće ranjenom učeniku, no Tim stavlja cijev u usta i propuca se.

Reiner izbezumljenog pogleda i dubokod disanja gubi tlo pod nogama.

Mrtvačka kola odvode Tima, hitna Bombera, a policijska Reinera. Od stakla policijskog auta, iza kojega je Reiner, odsijava se lice trudne Anke.

Marco prilazi Karo i grli je. Zajedno odlaze do Lise koja sjedi na podu i rida. Karo je grli.

Zadnji kadar. Kao i na početku filma, kada Reiner veselo pjeva pjesmu od Ramonesa na putu do posla, ponavlja se kadar njega u autu. No sada sjedi na zadnjem sjedalu policijskog auta. Nema Ramonesa, nema euforije.

Pratimo njegovu izbezumljenu i šokiranu facu.

Gotovo je.

Zamišljam tišinu u učionicama hrvatskih škola nakon što su učenici odgledali film. Možda se tu nađe i poneki učenik ponosan na svog djedu ustašu, mrzitelji Srba, učenica iziritirana muslimanskom ili ateističkom kolegicom.

Njima je, kao i svima nama, potrebna ta šokirajuća tišina koju ovaj film stvara. Sjećam se te tišine prije sada već dosta godina nakon premijere dokumentarnog filma Drage Hedla "Vukovar posljednji rez". Puno je takvih tišina prešućemo nakon ratova na našim prostorima. I zato je važno da nam je neugodno, da se susrećemo s tim pričama.

Preostaje mi još samo da zaključim poznatim tekstom koji najsnažnije i najiskrenije zaključuje ovu temu:

Pjesma je to koja se pripisuje pastoru Martinu Niemölleru koja govori o tromosti i nereagiranju njemačkih intelektualaca nakon dolaska nacista na vlast:

"Kada su nacisti došli po komuniste, ja sam šutio; jer nisam bio komunist.

Kada su zatvorili socijaldemokrate, ja sam šutio; jer nisam bio socijaldemokrat.

Kada su došli po sindikaliste, ja se nisam pobunio; jer nisam bio sindikalist.

Kada su došli po mene, više nije bilo nikog da se pobuni."