LJUBAV... JE POPIZDILA. 6. dio o filmu DWH.

Zar zaista, nakon svega što je napisano na tu temu, imaš potrebu pisati o istoj?

Ovako to izgleda na Google-u:

Ljubav: 19 500 000 rezultata (0,60 sekundi)

Love: 3 160 000 000 results (0,52 seconds)

Može li ta, za jedne najvažnija stvar na svijetu, a za druge najveća prijevara, preživjeti pritisak toliko riječi?

Mašineriju raznoraznih industrija koje žive od ljubavi?

Mnogo je raznoraznih svećenika ljubavi koji iz različitih, često međusobno vrlo kontradiktornih pozicija, strastveno i žustro propovijedaju u korist te najsvetije od svih svetinja. I svi se kunu da baš oni znaju najbolje. A često i da samo oni posjeduju apsolutnu ljubavnu istinu.

Priča se o ljubavi prema partnerima, djeci, naciji, životinjama, biljkama, nogometnom klubu, bogu, autu, gradu, sebi…

Voljeti se, očigledno je, može sve.

I dok se sve više ljudi, prošavši višegodišnju agoniju monogamnog suživota, okreće ljubavi prema životinjama jer je očito da je neusporedivo lakše voljeti životinje nego li ljude, tema koja natoč svemu izaziva najviše kontroverza je upravo partnerska ljubav.

Ako takvo nešto uopće postoji, u svijetu ugušenom plastičnom ambalažom Valentinova i ulicama uma išaranim romantičnim porukama američkih filmova, literature i pop pjesama.

Priča počinje zaljubljivanjem. Odavno su ljudi znali, a od nedavno znanstvenici i dokazali da je zaljubljenost najjeftinija i najdostupnija droga na tržištu. Treba li spominjati da je još k tome još uvijek i legalna? Kažu da je lučenje dopamina (ključan za želju, euforiju i zadovoljstvo) tijekom zaljubljenosti jače nego kod uzimanja kokaina.

I baš s tim narkomanskim transom, kada se sve čini tako jednostavno i lako, a um je natopljen kemijskim supstancama koje nam farbaju doživljaj strašću i ekstazama, treba se boriti partnerska ljubav. Obična, rutinska, nježna, svakodnevna, tiha, pomalo i depresivna, razočaravajuća, za um krajnje iritantna i nemotivirajuća…

Čudi li da je jedan od češćih argumenata zašto se ljudi rastaju nakon nekoliko godina bračnog suživota upravo taj da stvari više nisu onako uzbudljive i strastvene kao na početku.

Činjenica je da su višemjesečno nespavanje zbog odgoja djeteta, briga oko financija, svakodnevni kućanski poslovi, obaveze na poslu, seks stalno sa istom osobom (koja još k tome svaki dan biva starija), prilagodba tuđim potrebama, rasprave oko stvari u kojima se ne slažete… neusporedivo manje atraktivne s narkomanskom euforijom na početku priče kada je osoba nova, vide se samo idealizirane verzije osobe u koju smo se zaljubili, pripisujemo si međusobno supermoći, i vjerujemo da smo konačno otkrili smisao života i taj toliko dugo sanjani američki imperativ o stalnoj sreći.

Ima li ljubav ikakve pa i najmanje šanse, nakon što ta kemija zaljubljenosti popusti? Nakon što se roza naočale razbiju kada se posklizneš o prljavo rublje na podu svojeg voljenog ili voljene? Kada konačno pred licima svojih partnera prestaneš projicirati svoju dvogodišnju romantizirano-idealiziranu reklamu o sebi i pokažeš svoja prava naličja… ranjiva, sebična, sjebana, ograničena i slaba?

Da tu očigledno neravnopravnu borbu dodatno otežaju na teret ljubavi, pobrinuli su se PR stručnjaci iz sektora industrije patnje, poput, npr. kršćanstva.

„Dok nas smrt ne rastavi?“

Dok nas smrt ne rastavi?!?!?

Houston we have a really, really, really BIG problem.

Ili je u ovoj jednadžbi najveća nepoznanica smrt, ili je ova jednadžba direktan put, popločan lošim namjerama za pakao.

Možda je taj davni kreativac tog zavjeta, pomalo provokativan i ciničan, zapravo mislio na metaforičku smrt življenja koja nastupa kada se ugušiš u ustajalim, nerazriješenim govnima suživota s nekim? Možda je volio paradoks pa je tom očito prestrogom i preteškom rečenicom htio upozoriti ljude da će višegodišnji ljubavni odnosi te živahne muškarce i žene pretvoriti u hodajuće mrtvace puno, puno prije nego li im srce otkuca posljednji puta?! Nešto poput božje zapovijedi „ne sagriješi bludno“ i onog visoko potencijalno ciničnog Isusovog komentara „tko samo pomisli bludno, griješio je“. O Isusu se već dvije tisuće godine širi glas da je bio mudar. Ne vidim stoga druge nego da se radilo o još jednoj verbalnoj provokaciji. Morao je taj mladi buntovnik do tada već znati da ljudi ne mogu kontrolirati svoje misli i da je stoga besmisleno okriviti nekoga za misao koja mu se pojavi kada vidi neku privlačnu ženu ili muškarca (uz važnu napomenu da modni časopisi njegova doba nisu pretjerivali u forsiranju krajnje uske, seksualizirane odjeće).

Ljubavna priča filma „Dobri Will Hunting“, koja se događa između Willa i Skylar, klasično zaljubljenički narkomanska, dobiva zrnce uravnoteženja u paralelizmu s pričom Seana i njegove pokojne žene. Ljubavna priča je za ovaj film potrebna da otkrije Willovu slabost. Potrebna je za demitologizaciju njegove genijalnosti. I dok u tom imaginarnom filmskom svijetu Will rastura u matematici, na ljubavnom planu je popriličan amater. Will je izašao jednom sa Skylar. Ona je „pametna, zabavna i lijepa“.

- Sada je savršena. Ne želim to pokvariti- zaključuje Will argumentirajući zašto se ne želi ponovno naći s njom, a Sean brzopotezno odgovara:

- Možda si ti sada savršen i ne želiš to pokvariti.

Ta točka, taj moment, taj mentalni ozonski omotač koji štiti naš planet od opeklina trećeg stupnja, skrivaju tajnu o mogućnosti ljubavi. I dok je zaljubljenost laž potrebna da se ljudi ne zgade jedni drugima prije nego stignu izgraditi nužne mostove da bi se zadržali zajedno ( i rađali djecu da bi čovječanstvo opstalo, na kraju krajeva), ljubav je otrežnjujuća. Ljubav je uvijek potencijalna, uvijek u nastajanju, nužno u pokretu.

Nužno je da pokažeš svoju ranjivost i otvoriš se prema suncu. Ma koliko oblaka ponekad stajalo između vas.

- Sjajna ti je to životna filozofija. Provest ćeš cijeli život, a da zapravo nikoga ne upoznaš.

Will se boji novog odbacivanja i nije spreman još jednom proživjeti emocionalnu bol koju odbačenost nosi sa sobom. Njegova sudbina siročeta ostavila je traga na njegovu sposobnost razvijanja bliskosti. Previše je opasnosti za njega, previše straha i boli. Otvaranje bi moglo značiti ponovno buđenje tog emocionalnog horora.

- Biramo koga ćemo pustiti u naše male, uvrnute živote. Otkrit ću ti tajnu: nisi savršen. I djevojka koju si upoznao, nije savršena, također. Jedino pitanje je jeste li savršeni jedno za drugo.

Jeste li dobar materijal za kreiranje umjetnosti zajedništva, tj. jesu li vam demoni kompatibilni? Možeš li podnijeti njezine slabosti? Može li ona tvoje?

Možeš li ne pasti pod teretom potrebe da želiš promijeniti drugu osobu i prilagoditi je svojim vizijama i željama?

Tako odnos između dvije osobe počinje imati smisla. Tada ljubav konačno dobiva svoju dostojnu iskustvenu apologiju.

Seanova priča o suživotu s pokojnom ženom priča je o ljubavi. Priča je to natopljena Hollywoodom. Ne možeš u priči u kojoj smrt igra važnu ulogu prigovoriti na patetičnosti. Teške su to riječi, snažni manipulatori neiskusnih. Nije da lažu, no skrivaju drugu, jako važnu stranu priče. Sean priča iz perspektive osobe koja se sjeća. Nostalgija je ta koja farba njegovu priču. Nigdje riječi o dosadi, svađama, gubitku interesa, frustraciji, zamjeranju, potrebi za zaljubljenosti („O da mi je da se još jednom zaljubim…“,) skrivenim sviđanjima drugih žena ili muškaraca, tihim koketiranjima i kroničnom potrebom za samoćom. Taj dio u filmu se prešućuje. A upravo taj dio slama kosti svakom odnosu.

Nigdje prikladne, motivirajuće muzike, nigdje jakih reflektora koji bi usmjerili pažnju na pravo mjesto. Nigdje vještog direktora fotografije ni redatelja koji bi izvukao najbolje i najzanimljivije.

Za mene je stoga ljubav neraskidivo povezana s dosadom, neispunjenim obećanjima, samozavaravanjima, frustracijom, tijelima koja nitko ne bi gledao u porno filmovima, ljutnjom, okrivljavanjem, gubitkom iluzija, nekompatibilnom estetikom, koketiranjem s drugima, prihvaćanjem svojih ograničenja…

Tek tada na red dolaze dodiri, čežnje, lijepe riječi i citiranja omiljenih filmova.

Tek tada možemo pričati o ljubavi kao stanju koje ima veze sa zrelošću, iskustvom i mudrosti.

Tek tada, sve što trebaš je ljubav, a ljubav zaista je sve što ti treba.