u obranu strasti. o filmu "Begin Again" (2013)

Prije otprilike 10-ak godina imao sam čast sudjelovati na predavanjima iz didaktike profesora Ladislava Bognara. Iako nisam studirao na tadašnjem osječkom Pedagoškom fakultetu profesor Bognar srdačno mi je dozvolio da prisustvujem na njegovim predavanjima s grupom budućih profesora glazbene kulture. Za mene je profesor Bognar ostao u sjećanju kao istinski majstor svoga zanimanja i razlog zašto i danas osjećam ogromnu ljubav prema podučavanju. Zahvalnost prema njemu zbog toga ne mogu izraziti riječima.

Razlog zašto o ovome pišem bilo je pitanje upućeno budućim mladim profesorima koje su to karakteristike koje oni doživljavaju kao najvažnije kod kvalitetnih profesora i učitelja. Kada sam ja došao na red, na prvo sam mjesto stavio strast. 20-ak studenata se počelo glasno smijati. Jedino smo profesor Bognar i ja ostali zbunjeni s upitnicima nad glavama. Bilo je jasno da je njihov smijeh posljedica aludiranja na seksualne konotacije, no ni meni ni njemu nije bilo jasno da bi netko mogao tako ograničeno gledati na taj pojam.

Iz moje perspektive tako važan pojam.

Prije tjedan dana pogledao sam film „Begin Again“. Poznanica Martina stavila ga je na facebook napisavši da se radi o prekrasnom filmu. Martina je jedna od rijetkih ljudi koje imam među prijateljima na facebooku koja isti uglavnom koristi za dijeljenje priča i informacija koje ovaj svijet čine boljim. Riječ „prekrasan“ podsjetila me na prijateljicu koja mi se cinično ismijavala nakon što sam u nekoliko navrata, pričajući o stvarima koje su mi važne, upotrijebio riječi „čaroban“ i „prekrasan“. Pitala me je s podsmjehom tko uopće koristi te izraze. Posebno kada si muško.

Povjerovao sam Martininoj procjeni i pogledao film.

Film mi se na prvu jako svidio. Dan poslije sam skinuo soundtrack, a dva dana kasnije shvatio da ga volim. Tjedan dana kasnije, još uvijek me drži potreba da pišem o njemu.

Iako se radi o hollywoodskoj kuhinji, koja godinama po mojemu mišljenju iskorištava i ogađuje neke od najvažnijih konstruktivnih emocija, s ovim filmom, iz moje perspektive, nije riječ o tome. Iako bi se priča mogla nazvati klišeiziranom.

O čemu se radi?

On je bivši uspješan lovac na muzičke talente koji je posljednjih godina potpuno propao i dugo nije našao niti jednog mladog talenta od kojeg bi njegova izdavačka kuća profitirala. Ironija postaje maksimalizirana u trenutku kada dobiva otkaz u izdavačkoj kući koju je sam osnovao, jer je u međuvremenu, u vrhuncu svojeg putovanja prema dole, prodao suvlasništvo za sitne novce. Izgubljen i pijan, ostavljen od žene i tinejdžerske kćerke, u situaciji da više nema niti za pivo.

Ona je kantautorica iz Britanije koja je u New York stigla u pratnji svoga dečka koji se proslavio muzikom za film. I iako on stalno ponavlja kako su njihov dvoje duo, kako je ona inspiracija za njegove pjesme i suradnica na mnogim stvarima, muzičke izdavačke kuće nemaju niti malo interesa za nju i njezinu priču. Očekivano kako i biva, kada on odlazi na turneju, a ona ostaje sama u ogromnom stanu, vrlo brzo priča vodi njihovom kraju. On je vara s drugom curom i ona odlazi od njega. Prije nego će se vratiti doma, živi kod prijatelja koji živi u New Yorku svirajući na ulici.

Trenutak povratka doma približava se. Noć prije nego će otići, prijatelj kod kojega živi i koji joj je u tom trenutku jedina iskrena i prava podrška, tjera je da izađe s njim u klub u kojemu nastupaju mladi i nepoznati muzičari. Tijekom svojeg nastupa u klubu, prijatelj poziva i nju da odsvira svoju pjesmu.

I tu se događa susret. Pijan i besmislen, bivši vrlo uspješan muzički producent i pronalazač novih talenata, tijekom tko zna kojeg pića za šankom istog kluba, u trenutku kada ona počinje svirati, doživljava epifaniju. I dok ostatak kluba nakon jedva minute njezine pjesme, gubi interes i počinje pričati, on, pijan kakav je, doživljava viziju i u svojoj glavi čuje aranžman njezine pjesme s bendom, iako je na stageu ona sama sa akustičnom gitarom. Konačno mu se događa ono nešto što godinama nije doživio. Intuicija, osjećaj da je ona ta. Prilazi joj i strastveno nudi da želi raditi s njom.

Ona vrlo brzo otkriva da je on besperspektivan i propao, a osim toga, sprema se dan poslije napustiti grad. No ipak, privlači je njegova ponuda i prošlost uspješnog muzičkog radnika i ona se usuđuje pristati na ludost i javlja mu se dan poslije da ipak želi provjeriti njegovu priču. Odlaze u njegovu bivšu izdavačku kuću, no ona nema snimljeni demo koji bi mogla predstaviti i na osnovu kojega bi oni pristali snimati album.

I tu on dobiva novu ideju. Zašto ne bi snimali album na ulicama New Yorka? Onako na divlje, sa strašću i zanosom, euforično i patetično, dječje zaigrano. Ona pristaje pod uvjetom da on bude producent, iako to jako dugo nije radio.

Bez većih poteškoća zahvaljujući prijašnjim poznanstvima on skuplja kvalitetnu ekipu muzičara i uskoro jedna suluda ideja postaje stvarnost. Dvoje sjebanih i ostavljenih sinergijom svojih energija polagano počinju mijenjati svoje živote i to prvenstveno iskrenošću, strašću i zdravim odnosima.

Ono što nisu mogli ili znali sami, uspjeli su zajedno. Muzika tu ima odlučujuću ulogu i daje boju odnosu. Ona njemu pomaže da ponovno sagradi mostove sa svojom ženom i kćerkom, a on njoj da izrazi svoj muzički talent i izađe iz sjene svog bivšeg dečka.

Nastaje prekrasan album kao rezultat strasti i otvorenosti svih prisutnih.

Ono što me je najviše privuklo emocionalni je susret njih dvoje obilježen otvorenošću, iskrenošću i ljubavlju. Da, o ljubavi se radi. O ljubavi koja ne mora imati ništa sa seksualnošću i međusobnim posjedovanjem da bi bila kreativna, stvarateljska i iscjeljujuća.

Dvoje se ljudi susreće, radi ono što najbolje zna, međusobno inspirira i pokreće jedno drugo. Rezultat toga je život naprosto. Jednostavan, strastven, privlačan, običan, lijep. Čak štoviše, rezultat je slavlje života i onaj trenutak u kojemu joj on priča o tome kako muzika sve one male, beznačajne i obične prizore koje svakodnevno srećemo, čini posebnima i čarobnima. Trenutak je svijesti da njegov život ne mora biti gotov i da u njegovim tubama još uvijek ima boje. I da, ako naš život je san, zašto se onda ne bismo ponovno usudili sanjati lijepe snove?

Zvuči patetično, naivno, djetinjasto? Neka zvuči kako god treba da zvuči ciničnima, sarkastičnima i nesretnima. Znam kako im je. Dugo sam godina dio te svjetonazorske scene. I nekako sam si samome dosadio.

Uostalom, tako je lako ismijati i omalovažiti. Lako je srušiti i obezvrijediti. No stvar je, čini mi se, vrlo suštinski jednostavna. Usuđuješ se živjeti ili se bojiš živjeti i čekaš da ti se život dogodi. Prepuštaš se strasti ili joj se ismijavaš, dajući joj isključivo seksualno značenje.

Tragaš za smislom života ili imaš iskustvo i svijest da je smisao života življenje istog.

Film „Begin Again“ iz moje je perspektive onaj koji govori o životu, koji se igra i poziva na igru. Izazovan, privlačan, motivirajuće lijep. Ljudi su svugdje oko nas i svi čekaju da ih ovi drugi motiviraju i pokrenu. Čekaju da im se dogodi ljubav, jer to zaslužuju.

A mnogi izvori mudrosti iz svih kutaka svijeta šapuću tajnu da je s ljubavlju stvar u davanju, a ne u primanju. Kada počneš voljeti, događa ti se ljubav. Kada voliš, prestaje biti važno što misle o tebi, jer postaješ privlačan.

Iskrenost, spontanost, strast.

Puno strasti.

Ne preostaje mi drugo nego da za kraj citiram autorice Chopich i Paul koje u knjizi "Izliječite svoju samoću" govore o strasti:

"Jedna od tajni sretnog života jest da pronađete svoju strast.

Strast znači posve uroniti u iskustvo koje nam je privlačno

zbog mogućnosti izražavanja, igre i učenja.

Znači fizički, emocionalno, intelektualno i duhovno učiti

o nečemu i s tim stvarati. To je ono nešto što volite zbog čega

vam je život uzbudljiv.

Otkrivanje svoje strasti- jedne ili njih više- vodi vas

osjećaju vlastite vrijednosti, a smanjuje sklonost ovisnostima.

Kad imate neku strast, ništa vam je ne može oduzeti.

Tragati za tim iskustvom nije luksuz, nego nužda,

jer bez tog posebnog iskustva koje životu daje smisao,

skloni smo besciljno lutati tražeći nekoga

ili nešto što će ispuniti prazninu u nama."